Product Description
Reč urednika
„Duša dušu oseća”
Potomci uvek imaju svetu dužnost da pišu o božanskim podvizima svetih otaca i duhovnika svoga vremena i o njihovom časnom životu, a radi približavanja savremenika Bogu. Naravno, na korist nam je kada pišemo o našim duhovnicima zato što ih se sećamo i trudimo se da se ugledamo na njih. A i sami duhovni oci, bivajući u umilenju, pomažu nam da dođemo kod njih.
Godinama je otac Jovan, misli koje su mu pristizale „sviše”, beležio na „papiriće–leptiriće”, kačio na zidove kelije, trpezarije i crkve kako bi ih ljudi čitali. Prikupivši te tekstove „opominjalice–lečilice”, sazdali smo knjigu koja je pred tobom dragi čitaoče, dopunjujući je samo na nekoliko mesta označenih kao napomena urednika.
Rukovodili smo se Očevom željom da sačinimo „lepu knjigu” njegovih proznih zapisa isprepletenih stihovima, sledeći njegov rukopisni stil, čak i u grafičkom oblikovanju teksta. Bilo mu je žao što misli, „došavše odozgo” poslednje godine svog zemnog života, zbog nemoći i slepila, nije mogao sam da prenese na papir.Tokom rada na knjizi osećala sam Starčevo živo prisustvo koje mi je davalo snagu da prebrodim brojne prepreke koje su me snalazile i zbog kojih sam zastajala ali, hvala Bogu i nastavljala. Rukovodio me je i svesrdno pomagao kao što me je s ljubavlju savetovao gotovo četvrt veka.
Pored spisateljskog i pesničkog dara bio je obdaren mnogim i silnim stvaralačkim talentima; sposobnošću visprenog rasuđivanja; bio je iguman – domaćin koji je negovao tradiciju svetosavskog gostoprimstva; obazriv i saosećajan prema ljudima; melem za duše naše… Ali, u dubini duše živeo je „kao da me nema” sledeći voljenog Hrista, preispitujući se i kajući se. – priređivač knjige Koviljka Milićević
Sve što je u ovoj knjizi napisano ima za cilj razmišljanje o duhovnim temama koje vode jačanju naše vere, a vera glavnom cilju – p o k a j a nj u.
Te da nas Gospod spase, kako bismo nasledili Carstvo Nebesko.
Od oca Jovana tresijsko-kosmajskog,
za uspomenu i molitveno sećanje
srodnima po Bogu
SADRŽAJ
Uvodna reč urednika, 3
Uvodna reč priređivača, 5
O MONAŠTVU I MANASTIRSKOM ŽIVOTU, 13
U takav manastir idi, gde se monaško pravilo u potpunosti ispunjava i sprovodi, i – u Raj vodi!
O MOLITVI, 33
Koja je prva molitva koju izgovaramo kada nas nešto pogodi?
Isusova molitva: „Gospode Isuse Hriste, Sine Božiji, pomiluj me!“
O BOGU I LjUDIMA, 45
Stani, stani, rode moj, da ti kaže neko tvoj!
Danas, sutra, prođe vek, ne uradiš ni za lek.
Zašto si se rodio, ako ništa nisi uradio?
O RADU, 139
Razgovarate sa dedom čije su ruke propustile hiljade i hiljade loza!
AUTOBIOGRAFIJA NEDOSTOJNI MONAH JOVAN, 155
Da li pamtim prvi susret s Bogom?
Rodio sam se s Bogom.
GDE JA STADOH – VI NASTAVITE, 187
Dobar dogovor je kao kad dobro gudi i dobri dogovarači postaju dobri ljudi
PROPOVED EPISKOPA ŠUMADIJSKOG JOVANA NA OPELU,201