Bog je proslavio Cara

Opis proizvoda

Kako davna i daleka izgleda ta noć 17. jula 1918. godine, kada je ubijena sveta carska porodica. A opet, kao da je sve juče bilo. I kako nekako uz tu noć i uz to stradanje idu riječi svetog Nikolaja Srpskog, izgovorene na parastosu ubijenom kralju Aleksandru Karađorđeviću: „Reče Gospod: Ne bojte se onih koji ubijaju telo, a ne mogu ubiti duše, nego se bojte Onoga Koji može ubiti i dušu i telo i baciti u oganj večni, u oganj pakleni. Sine, bolje ti je izgubiti glavu, nego izgubiti dušu. Kain je ubio Avelja, svoga brata. A time je sebe ubio, a Avelja proslavio do današnjeg dana. Irod je ubio svetog Jovana Krstitelja. Sebe je ubio, a Jovana proslavio do današnjeg dana. I oni koji su ubili kralja Aleksandra, sebe su ubili, a njega su proslavili. Oni se vuku kao prebijene zmije sada po svetu, senke od života, i čekaju moment kada će Gospod da im završno ubije i dušu i telo i baci u oganj večni, jer su pravednika Božijeg ubili na pravdi Božijoj, za pravdu Božiju“.

„Mora da je isuviše teško i strašno ginuti kada gledaš kako ti djecu ubijaju?“, upitao je svetog baćušku, cara Nikolaja, jedan brat u Hristu koji se udostojio viđenja i razgovora sa njim. „U vašem zemaljskom poimanju vrlo je teško. U stvari, to je magnovenje. I svi smo istovremeno izašli pred Hrista.“

Ubice, njihova djeca i djeca i njihove djece decenijama su činili sve da se uništi i spomen, sjećanje na svete mučenike. I što su više pokušavali, to su sveti sve življi i ljudima bliskiji postajali. Javljali su se i pomagali mnogima. Vjerujućima, koji su ih makar sa majušnom vjerom prizivali. Nevjerujućima – da ih vjeri okrenu. I onima koji su svjesno odricali i njihovo stradanje Hrista radi i njihovu svetost.

A godinama prije nego je carske mučenike Ruska pravoslavna crkva zvanično proglasila svetima. Odbor za kanonizaciju počeo je da dobija mnoštvo potvrda o njihovoj čudesnoj pomoći ljudima. Svjedočanstva su se množila. Objavljeno je više zbornika sa zajedničkim nazivom „Čuda carskih mučenika“. Knjiga koja je pred vama predstavlja svjedočenja vjernihobjavljena u trećem zborniku. Tu su potresna pisma, pristigla sa svih strana. U njima je iskazan duboki vapaj i želja da oni koji su nam postali bliski, najrođeniji, budu i zvanično uvršteni u lik svetih.

Tu sreću ruski narod je doživio.

Prevodilac