Dečanske i druge priče

Opis proizvoda

Pred nama su zapisi i sjećanja jedne povijesti o jednom vremenu koje teče, o zbivanjima koja se utkivaju u ljudske sudbine, prvenstveno na raspetim kosovsko-metohijskim prostorima, o ličnostima ugrađenim u naše pamćenje, koje nas oplemenjuju i čine sabornim bićima. Kojih tjelesno nema među nama, a koje su neprolazno prisutne kao graditeljska radost sretanja u Hristovoj ljubavi, usađene kako u vrijeme koje se njima ovjekovječuje. Tako i u svetinje koje su ih osveštale i obasjale vječnom svjetlošću.

I u nas njima oplođene i s njima sjedinjene jednom za svagda, nerazorivim blagodatnim tkanjem i vezama.

Kroz ove jednostavne i nenametljive „Dečanske i druge priče“, ti likovi vaskrsavaju u nama, obdaruju nas sobom i svojim darovima, potvrđujući da je čovjek sabran u Bogu besmrtno biće prizvano da nosi svoj Krst, da djela djelo Gospodnje „do večera“ – to jest do kraja svoga života. Nastavljajući da ga djela i kada „premine“, kako ovdje na zemlji tako i tamo u Carastvu Božijem, koji je u nama i sa nama, svojim nezalaznim Vijekom.

Naročito nas i lično miluju i ponovo raduju u ovoj knjizi opisani likovi ugrađeni u naše dane u živote Visokih Dečana, Pećke Patrijaršije, Manastira Deviča…

Kako zaboraviti lik o. Makarija?! Kao student provodio sam šezdesetih godina prošlog vijeka svoje ljetnje raspuste u Dečanima.
Zvao me o. Makarije „Bata Risto“. Dao mi poslušanje vodiča i bibliotekara. Trudio sam se savjesno da sređujem manastirsku biblioteku. Plod tog sređivanja bio je i pronalazak rukopisa „Ispovijesti“ velike podvižnice Stevke Đurčević (+1945), prognanice iz Vrake kod Skadra (1933/4.G.) zajedno sa njenim duhovnim ocem Episkopom skadarskim Viktorom Mihailovićem i oko tri stotine vračanskih porodica.

Odlomci iz ,,Ispovijesti“ ove rijetke podvižnice dvadesetog vijeka štampao je „Evanđelski neimar“ u Krnjevu (1987.G.); izašli su i kao knjiga sa žitijem ove „jurodive“ Hrista radi djevojke, poslednjeg svetog izdanka blagoslovenog Skadra grada, prestonice Svetog Jovana Vladimira, Vojislavljevića, Nemanjićkih savladara, do cara Dušana,