Crkveno kazneno pravo (knjiga 6) / Nikodim Milaš

Predgovor

Kad sam ja, prije dosta godina, priređivao za štampu Kanonsku Sintagmu (Pravila s tumačenjima), i proučavao i komentirao svaki pojedini kanon, javila mi se bila misao da, kao što sam u određenoj sistemi u mojoj radnji: Pravoslavno crkveno pravo izložio sva kanonska naređenja, koja se tiču ustrojstva, uprave i života crkve, trebalo bi tako isto u određenoj sistemi izložiti i sva kanonska naređenja, koja se tiču crkvene discipline. U toj misli ja sam pri komentiranju obratio osobitu pažnju na kanone disciplinarnog karaktera, i starao sam se da proniknem čim dublje duh tih kanona i da ih razjasnim.

Dovršivši svu Sintagmu, ja sam počeo tada odmah raditi, kako bi ostvario onu svoju misao. Obratio sam se za savjet tadašnjem profesoru moskovskog universiteta pok. A. S. Pavlovu, koji mi je uvijek bio dobar savjetnik u mojim radnjama o crkvenom pravu, i saopštio sam mu svoju namjeru i opći plan, po kojem sam mislio da izvedem radlju. To je bilo u oktobru 1897. godine. Malo zatijem Pavlov mi je odgovorio i odobrio mi namjeru, a isto tako, sa malim izmjenama, i plan radnje. Truda se ja nijesam nikada plašio, kao što ga se ne plašim ni danas, premda sam i blizu sedamdesetoj. Glavno je za mene tada bilo, da mi je onakav učeni kanonist, kakav je bio Pavlov, odobrio misao i, ma i posredno, smatrao me sposobnim da mogu izdržati onaj trud. Ovo me je osokolila na rad, kojemu sam od tada posvetio za više godina sve ono vrijeme, koje mi je ostajalo slobodno od poslova, koji su, skopčani sa današnjim mojim položajem u crkvi.

U komentarima odnosnih kanona ja sam imao već dosta sabranoga materijala, prilično i razrađenoga, te mi se činilo, da je dosta samo srediti u sistemu taj materijal, pak da iziđe zaokrugljena radnja o crkvenim prijestupima i crkvenim kaznama, ili kao što se to danas u nauci kaže: Crkveno kazneno pravo. Ovo mi se tada činilo. Ali kad cam počeo o tome da radim i da razrađujem pojedine rubrike radnje po ustanovljenom planu, odmah sam uvidio, da je potpuno opravdana bila ona napomena pok. Pavlova, kako nije lako ostvarenje one moje namjere.

U kanonima ima mnogo naređenja o crkvenoj disciplini. Ali nije ipak u njima navedeno sve što se tiče te discipline, tako da je zakonodavna vlast crkvena, poslijezaključenja općeg Kanonckog Zbornika, morala još dosta da dopunjava u tim naređenjima. Osim toga, u kanonima se ne dodiruju sva ona pitanja, koja ulaze u sistemu crkvenog kaznenog prava, jer oni ne kazuju posebno, šta je prijestup po sebi, sa subjektivne i objektivne njegove strane, kao što posebno oni ne kazuju ni šta je crkvena kazna po suštini i po svrsi svojoj. Pri tome u crkveno-sudskoj praksi pokazali su se, kao što se i danas pokazuju, i takvi crkveni prijestupi, o kojima se u kanonima sasvijem ne spominje, isto kao što se u kanonima ne spominju ni sve one crkvene kazne, koje su tek tečajem vremena bile uvedene u tu praksu. A bez svega ovoga ne daje se ni zamisliti jedna potpuna sistema crkvenog kaznenog prana. Za ovo treba se obratiti drugim crkveno-pravnim izvorima i zbornicima. Ti izvori i zbornici poređani su svi u odnosnom paragrafu ove radnje. Dosta ih je, i najraznovrsniji su.

Glavni je između njih Nomokanon XIV titula u redakciji njegovoj kraja HII vijeka. U njemu se nalaze sva zakonska naređenja i crkvene i državne vlasti o kaznenom pravu do toga doba, i iz njega se može dosta dobiti da se dopuni ono po tome pravu, čega nema u kanonima, a mogu se odrediti i osnovna pravila istoga prava. Ali ni u ovom zborniku, premda u njemu i nalazimo sav jedan obilati po sadržaju titul, o kaznenom pravu, ni iz daleka još ne iscrpljuje se sav materijal toga prava, niti on pruža sve ono, što ima da sastavi potpunu sistemu crkvenog kaznenog prama današnjim naučnim zahtijevima kaznenoga prava uopće, a još manje može on da pruži svu onu građu, koja je potrebita za praktičku stranu istoga prava u naše vrijeme. Sve ovo nauka mori da traži u drugim izvorima i zakonskim zbornicima. Ona to i nalazi u tim zbornicima, ali raštrkano tako, da u ni jednoj od njih nijesu dodirnuta sva pitanja istoga prava, nego ih treba tražiti sad u jednom sad opet u drugom zborniku. Osim toga, u istim zbornicima, a osobito u novijim pranilnicima o crkvenim prijestupima i crkvenim kaznama, koji važe danas u dotičnim avtokefalnim crkvama, neka su naređenja nejasna i uz to nejednaka, a često i protivurječiva među sobom, tako da treba dobro paziti prije nego što se u sistemi upotrebe, kao osnovana na crkvenom pravu izređenja.

Pri takvom karakteru sada pomenutih izvora i zbornika, pojmljivo je po sebi, koliko je truda moralo zahtijevati izučavanje njihovo, da bi se kritički ispitali svi podatci njihovi, da bi se odnosni podatci prikupili, te sastavila jedna zaokrugljena i na pravoslavnom crkvenom pravu osnovana sistema kauznenoga prava. Poslu ovome ja sam posvetio mnogo vremena, preko deset godina sa malim intervalima. Rezultat toga jeste ova knjiga.

U toj sam knjizi ja izložio pozitivno pravo pravoslavne crkve u krivičnim poslovima. Disciplinarna naređenja glavni su osnov toga prava. Da li su sva ta naređenja takva, da ona moraju za svagda važiti u crkvi, kao nepromjenljive pravne norme, to spada u ispitivanje kanonističke nauke, a posljednja riječ u tome pripada najvišoj crkvenoj vlasti. Za sistemu kazneneg crkvenog prava, koja ima da služi i za crkveno-sudsku praksu, mjerodavna su naređenja pozitivnoga prava, kakva danas postoje, i na tim sam naređeeima ja i osnovao ovu svooju radnju.

Da li sam ja ovom radnjom postigao svoj zadatak? Lično ja sebi sasvijem ne laskam, da jesam. Naprotiv, ja smatram ovu radnju samo kao svoj pokušaj, da se sistematski prikaže kazneno pravo pravoslavne crkve. Radnja će imati, bez sumnje, i nekih nedostataka, koje ja sam nijesam mogao da uočim. Neka ih stručnjaci pobilježe, ako ih nađu, pa neka mi ih pokažu. Ja ću im, u interesu nauke, biti za to zahvalan.

Knjizi ovoj svojoj ja sam dodao Sinopsis svega onoga, što je u njoj rečeno o crkvenim prijestupima i o crkvenim kaznama. Ono sam učinio da pomognem crkvenim sudijama u sudskoj njihovoj praksi. Iz toga Sinopsisa oni će pregledno moći da saznadu, kakva djela smatra pravoslavno crkveno pravo da zaslužuju kaznu, i kakve su crkvene kazne. Kako pak imaju oni da nalažu te kazne, o tome će naći podrobno kazan u posebnom paragrafu ove knjige. U istoj namjeri sastavio sam i Azbučni Pregled svega što je u knjizi, i gledao sam da taj Pregled bude čim potpuniji i podrobniji. On je naštampan na kraju knjige.

U 3adru, avgusta 1911.